I never drew your portrait into words
in actuality
allowing for you(-in-us)
well, you say,
you've encroached upon words as such
but,
not ever,
not a single line on our encounter
the fugitive hollows
and dark summits
on not seeing and perceiving,
the sugariness of language
in your mouth,
time ground
by the beastly machine of a vortex-city,
time briefly
lost,
or delayed in hesitation,
for
the accumulation
and then, by the same measure,
time reasoned,
frame witnessed,
body retained.
So, should I do it now?
If I were to try
where would you(-in-us) commence?
A Bulgarian bar, strictly speaking.
surely not Leonardo!
somewhere in the stretch of articulation, perhaps?
words and images piled into a tower
nobody will ever know or want,
spilled over grasslands, concrete sidewalks and water
your lack of obsession over transience
[whilst I'm beckoned by rotting bones,
you transpire (from Latin: trans- 'through', spirare 'breathe')]?
Yes, I think I finally gestured at your(-in-our) silhouette,
your agreeable disregard for fleetingness,
your delicate absence of need to trace images of shelters in blood,
this is how I would utter you, first of all.
Am I dead wrong, again?
---
Well, you just interrupted me with a call. (21:34)
---
and, you said that I'm somewhat delusional. (22:58)
---
and, you read it while I waited for you to read it. (23:14)
---
and, then, you wrote:
I would only say
obsession takes different forms...
...with the most boisterous soul...
...it can be secretive...
..quiet...
...subtle pursuit...
...down pathways
known...
....and rather
unexpected...
...with multiple meanings/
intents...
(sometimes easier 2 write than say...)
Juče me susrete Hanara i reče u prolazu:
Nije misao koplje da joj sagledaš metu.
A ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš.
I znaj, Amra, da je radost podijeljena između svjetla i boje,
jer i jedno i drugo oči su prirode.
I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima,
podijeli imanja svoja i štapom razmahne na strane
svijeta četiri, govoreći:"Evo mi cio svijet"!
Ali, na svijetu slijepih je najviše i riječi moje
ne dopiru do njih. Jer, moj put nije staza utrta.
I znaj, Amra, oni koji biraju puteve utrte,
ne pale svjetla onima koji dolaze!
Pablo Neruda
Ljubavni sonet XI
Gladan sam tvojih usta,glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneći se,tih,
kruh mi ne daje snagu i zbunjuje me zora,
tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu.
Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje bijesne žitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
želim ti jesti kožu od netaknuta badema.
Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica
i gladan idem i vraćam se njušeći sumrak
tražeći te,tražeći tvoje toplo srce
kao neka puma u samoći Quitratue.
tačkica
(http://tackica7.blogger.ba/)
dvanaest
Previse je tmurnih dana
A ja osjetim tacno
kada me pod nebom sivim samu ostavis
a kada treperi prisustvo tvoje
sa druge strane svega
Odrediti tacno mogu tren
kada ti nisam
misao vise
Osjetim
u koljenima slabost
Neobican odgovor na zagonetku
nije tacan , a ipak zacudjujuce odredjen
i padam , padam , padam...
U tebe padam .
U sebe samu.
I vidim ti ruke
uvijek samo vidim ti ruke
Gdje lete moje da nemire skrase
gdje nisu moje
skrasile nemir
jer hladne ti ruke
ljubavi moja ,
hladne ti ruke
tuzne ti oci
-osjetim tacno , zar ti ne rekoh
kad u tisini me ostavis samu
da negdje sa druge strane postojis
nekome drugom
spustas u krilo
sve svoje tajne
da za tebe cuva
TAČKA TAČKICA;
(http://tackica7.blogger.ba/)
26.02.07.
Pakao je mjesto gdje čovjek ne zna kako započeti razgovor s ženom koja ga voli dok njeno lijepo upakovano srce kuca nadomak njega.
RIJEKA I MORE - Vesna Parun
On je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.
ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gdje je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.
on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.
EXOTIC - Suheir Hammad
don't wanna be your exotic
some delicate fragile colorful bird
imprisoned caged
in a land foreign to the stretch of her wings
don't wanna be your exotic
women everywhere are just like me
some taller darker nicer than me
but like me but just the same
women everywhere carry my nose on their faces
my name on their spirits
don't wanna
don't seduce yourself with
my otherness my hair
wasn't put on top of my head to entice
you into some mysterious black voodoo
the beat of my lashes against each other
ain't some dark desert beat
it's just a blink
get over it
don't wanna be your exotic
your lovin of my beauty ain't more than
funky fornication plain pink perversion
in fact nasty necrophilia
cause my beauty is dead to you
I am dead to you
not your
harem girl geisha doll banana picker
pom pom girl pum pum shorts coffee maker
town whore belly dancer private dancer
la malinche venus hottentot laundry girl
your immaculate vessel emasculating princess
don't wanna be
your erotic
not your exotic
STREPNJA - Desanka Maksimovic
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva!
WHEN YOU COME - Maya Angelou
When you come to me, unbidden,
Beckoning me
To long-ago rooms,
Where memories lie.
Offering me, as to a child, an attic,
Gatherings of days too few.
Baubles of stolen kisses.
Trinkets of borrowed loves.
Trunks of secret words,
I cry.
OPOMENA - Desanka Maksimovic
Cuj, recu cu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Mogu mi se uciniti
duboke i meke
oci neke
sasvim obicne.
Moze mi se uciniti
da tonem u zvuke,
pa cu ruke
svakom pruziti.
Moze mi se uciniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reci u tome
casu cudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Ucinice mi se negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.
Ucinice mi se crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.
Ucinice mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
ALMA AUSENTE - Federico Garcia Lorca
No te conoce el toro ni la higuera,
ni caballos ni hormigas de tu casa.
No te conoce el niño ni la tarde
porque te has muerto para siempre.
No te conoce el lomo de la piedra,
ni el raso negro donde te destrozas.
No te conoce tu recuerdo mudo
porque te has muerto para siempre.
El otoño vendrá con caracolas,
uva de niebla y monjes agrupados,
pero nadie querrá mirar tus ojos
porque te has muerto para siempre.
Porque te has muerto para siempre,
como todos los muertos de la Tierra,
como todos los muertos que se olvidan
en un montón de perros apagados.
No te conoce nadie. No. Pero yo te canto.
Yo canto para luego tu perfil y tu gracia.
La madurez insigne de tu conocimiento.
Tu apetencia de muerte y el gusto de tu boca.
La tristeza que tuvo tu valiente alegría.
Tardará mucho tiempo en nacer, si es que nace,
un andaluz tan claro, tan rico de aventura.
Yo canto su elegancia con palabras que gimen
y recuerdo una brisa triste por los olivos.
Errata.
You never know where you are.
Corrige.
You never are where you know.
Giorgio Caproni
...
Ad-Duha (93) - Jutro/Mekka – 11 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Tako mi jutra
2. i noći kada se utiša, -
3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!
4. Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,
5. a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!
6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio,
7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio,
