sličansebi Posts

.

Sitne ulice i kućice i tamo-vamo svijet.

Neko puši cigaretu, drugi tipka na telefon,

treća popunjava tabelu plata za uposlenike,

četvrti zatvara oči na plaži, dok mu valovi peru stopala.

Odnekle-donekle.

.

Jedna čuva sobu za tebe.

Jedan za tebe otvara prozor.

Sa jednom putuješ.

Sa četvoro spavaš.

Sa tri odgajaš.

.

Jedna te miriše u svijetu.

.

Za dvoje si svaki dan.

.

Za jednu si ono što se ne govori inače.

.

Za jednog si čudni svemir-prošlosti-vječnosti.

.

Ti.

.

A, otprilike osam milijardi je sad.

Stotinu i devet milijardi dosad.

.

A, koliko ih diše?

Koliko nas je ikad disalo?

.

Koliko je bilo mlado,

kao drvo koje tek uči da pušta korijenje?

Koliko slobodno,

kao voda koja moči zemlju i muti se njom?

Koliko je hvatalo granu smokve da usmjeri čamac?

Koliko je skakalo u led-ledene brzake,

daleko-što-dalje od obale

i disalo škrgama potpunog ushićenja?

Koliko je razgovaralo s nekim kao ti s njom?

.

Da li je ijedan bio kao ti?

Razdragan, smiren, nježan.

.

Na čijem će čelu, ako ikad ičijem, zasjati sunce kao na tvom?

.

Sjećanje nije jedno te isto za svakog i svagda.

Sjećanje je ponekad kao bivanje,

ne samo kognitivni proces prisjećanja,

nego čitavo tijelo usmjereno:

osjećanje.

.

Kroz disanje se prenose čitavi prostori života

i neprekinute niti bliskosti.

.

i sve što ih je prethodilo

i štogod stvaraju u bivanje.

.

Sami, Sami, Sami,

vrijeme kad stane, i čekanje

– par galaktičkih sekundi tamo-vamo –

bit će kao da vrijeme nikad nije ni bilo,

za one koje si već naučio da znaju.

.

.